Ljetno sunce je pržilo, a Asim i njegov mlađi komšija Faruk sjedili su u hladu stare orahove krošnje, odmarajući od popravke drvene ograde. Faruk je zamišljeno gledao u ekran svog mobitela, a onda ga spusti na sto.

"Asime," reče Faruk, "čitam evo jedan sjajan mail sa https://sendfox.com/senadc. Senad šalje par puta sedmično lekcije o islamskim propisima, arapskom jeziku i AI tehnologiji. Baš me tekst natjerao na razmišljanje... Mi toliko toga učimo, a često zaboravimo ono najosnovnije. Koja je suština spoznaje našeg Poslanika?"

Asim obrisa znoj sa čela i nasmiješi se. "Spoznaja njega, sallallahu alejhi ve sellem, treći je temelj naše vjere, moj Faruče. On je Muhammed b. Abdullah b. Abdul-Muttalib b. Hašim. Njegov djed Hašim je od plemena Kurejš, Kurejšije su od Arapa, a Arapi su potomci Ismaila b. Ibrahima, alejhimesselam."

"Živio je šezdeset i tri godine, zar ne?" upita Faruk.

"Tako je," potvrdi Asim. "Četrdeset godina prije poslanstva, a dvadeset i tri kao vjerovjesnik i poslanik. Objavom riječi 'Ikre' postao je vjerovjesnik, a objavom sure El-Muddessir naređeno mu je poslanstvo. Grad mu je bila Meka. Gospodar mu je naredio: 'Ustani i opominji!' To je značilo da opominje ljude na širk i poziva ih u Tevhid. I tako je radio punih deset godina."

Faruk pažljivo upijaše svaku riječ. "A poslije tih deset godina?"

"Poslije toga je uzdignut na nebo," nastavi Asim tihim, punim poštovanja glasom, "gdje mu je propisan namaz. Klanjao je u Meki još tri godine, a onda mu je naređena Hidžra u Medinu. Znaš, Hidžra nije samo putovanje. To je prelazak iz mjesta širka u mjesto islama, i to je obaveza ovom ummetu sve dok ne nastupi Sudnji dan. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je podučio da se Hidžra ne prekida dok se ne prekine pokajanje. Tek kad se smjestio u Medini, propisani su zekat, post, hadždž, džihad i ostali propisi islama."

Faruk duboko udahnu miris ljetnog popodneva. Temelji vjere sada su u njegovom srcu stajali čvrsto, baš kao nova ograda koju su tog jutra podigli.